P. A. Renoir
Odrastao je u siromašnoj obitelji pa je kao trinaestogodišnji dječak zaposlen u jednoj pariškoj tvornici porculana kao slikar . Kad se započelo strojnim oslikavanjem porculana, počeo je raditi kao slikar zidnih dekoracija i lepeza. Godine 1862. upisuje Likovnu akademiju u Parizu. Obilazio je Louvre, gdje je upoznao djela mnogih slavnih slikara, osobito kopirajući Rubensov stil. Upoznao je slikare koji su imali slične ideje o slikarstvu kao što su: Alfred Sisley, Frédéric Bazille i Claude Monet. S njima je odlazio slikati u prirodu. Prvi je put izlagao 1864. godine, ali nije doživio uspjeh.
Godine 1881. otputovao je u Alžir gdje je tražio nove inspiracije za svoje slike. Ugledao se na Ingresa i naslikao je sliku Veliko kupanje žena. Sljedećih deset godina razvijao je svoj osobni slikarski stil, premda je imao probleme s reumom koja mu je dijelom onemogućavala kretanje desne ruke, te je slikao kistom koji je bio vezan za šaku. S napretkom bolesti bio je prinuđen koristiti kolica i više nije mogao slikati na klasičnim platnima.
Renoir je isprva slikao pod utjecajem realizma, ali je potom razvio vlastiti izraz, svojstven po ružičastim, oker i modrim tonovima, priklonivši se impresionistima. Slikao je život na pariškim ulicama, kazalištu i pučkim zabavištima. Česti su mu motivi kupačica, ženskih i dječjih glava. U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti.
Ostavio je vrlo veliki broj radova. Bavio se i litografijom i bakropisom, a posljednjih godina života počeo se zanimati i za kiparstvo.
Krivotvorina umjetničke slike
Pierre-Auguste Renoira naziva„Kupanje“
tehnika: tisak na papiru
dimenzije: 51 x 61 cm
MP 2721
Umjetnička slika motiva „Le Bain“ (franc. kupanje) signirana autorskim imenom „Renoir“, dimenzija 51 x 61 cm s paspartuom, navodno je izrađena u tehnici suhog pastela.
U autentičnost prijeporne slike posumnjalo se jer je slika bila ponuđena na prodaju uz knjigu o glasovitom slikaru P.A. Renoiru, jednom od najistaknutijih predstavnika impresionizma, što inače nije praksa. Kako se i radilo o visokoj cijeni, slika je proslijeđena na mišljenje i prosudbu u Muzej „Mimara“, a potom u Centar za kriminalistička vještačenja MUP-a „Ivan Vučetić“, gdje se potvrdila sumnja u izvornost uratka.
U svrhu dokazivanja autentičnosti vještaci su u Centru za kriminalistička vještačenja primijenili metode i instrumente vještačenja neinvazivnog tipa: stereomikroskop, digitalni fotoaparat te videospektralni analizator VSC 2000. Vještačenje je potvrdilo kako je riječ o krivotvorini. Slika je otisnuta kompjutorskom tehnologijom uz primjenu tintnog pisača, zaštićena je sjajnim premazom, a izdvojili su se detalj sjajnog bijelog ljepila na rubu papirnog okvira u gornjem dijelu slike, što je u suprotnosti s požutjelim i znatno starijim paspartuom.