„Samo smo slični – metode identifikacije osoba“, 2010.
U Muzeju policije povodom obilježavanja Dana policije 29. rujna, i ove je godine već tradicionalno održana izložba, ovaj puta pod nazivom „Samo smo slični – metode identifikacije osoba“. Na izložbi, koju je posjetilo više od 1200 građana, prikazane su različite metode identifikacije osoba, od povijesnih do današnjih metoda, s naznakama smjera u kojem će se razvijati metode identifikacije u budućnosti.
Od sakaćenja i žigosanja, pa do DNK metode i 3D tehnologije
Potreba za identifikacijom i označavenjem osoba, posbeno onih koje svojim postupcima zbog nepoćudnog ponašanja i činjenja kanjivih djela odstupaju od opće prihvaćenih normi društvene zajednice, pojavila se još u najranijim razdobljima ljudske povijesti. Ta rana povijest, po nekim povjesničarima nazivana „mračni srednji vijek“ u sjećanje nam priziva najčudnije metode obilježavanja, lopova, lažljivaca, prostitutki i njima sličnih. Te nehumane metode obilježavanja ili identifikacije podrazumjevale su sakaćenje ili žigosanje, čime se ujedno navedene kažnjavalo ali i u budućnosti prepoznavalo. Te su metode vremenom zamijenjene metodama subjektivne procjene policijskih agenata na samom kraju 18. stoljeća , koju danas pripisujemo Eugene Vidockqu. Razvoj znanosti i tehnike u 19. stoljeću omogućio je uvođenje objektivnih metoda identifikacije. Kao dominantne metode tog vremena razvoja bile su opis, fotografija, te antropometrija po Alphonse Bertillonu koja je obuhvaćala mjerenje dijelova tijela, uspoređujući tako sličnosti i razlike. Zahvaljujući tehnološkom razvoju čovječanstva i napretku računalne tehnologije u 21. stoljeću, kao metoda identifikacije u uporabu se ponovno vraća biometrijska metoda mjerenja raznih dijelova ljudskog tijela. Naravno, ta metoda sasvim je modernizirana pa se mjerenja vena na rukama, i mjere lica vrše u 3D tehnologiji. Sve poznate metode postaju digitalizirane a uvode se i DNK metoda, analiza glasa, analiza mirisa isl.
Povijest oživljena na izložbi
Kako bismo našim posjetiteljima što bliže predočili metode kojima se vršila identifikacija osoba na našim prostorima ali i u svijetu, omogućili smo niz zanimljivih primjera identifikacije s kojima su se imali prilike osobno upoznati. Uz panoe s fotografijama, dioramu tj. prikaz povijesnog policijskog ureda za identifikaciju s izvornim predmetima, na izložbi se uporabom osobnih računala uz stručno vodstvo, posjetitelje educiralo o samoj ideji izložbe koja tematski donosi općenit prikaz stvari, ljudi i životinja koliko su zapravo slični jedni drugima te na koji se način u specifičnim detaljima sve ili pak svatko od svega ili svakoga razlikuje. Te razlike koje su specifičnost svega, od izuzetnog su značaja kriminalističkoj znanosti koja se svakim danom sve više razvija.
Više od 200 spomen otisaka
Osim stručne edukacije, posjetitelji su kroz kompjuterski program mogli osobno izraditi foto-robot prema riječima treće osobe, a kao uspomenu s izložbe njih više od dvije stotine ponijelo je izazvani otisak svog prsta ili svoju signaletičku fotografiju koja se i dan danas izrađuje. Osim navedenih, na prigodnom simulatoru prezentirane su metode identifikacije glasa (fonokopija) te provjera šarenice oka (irisologija).
Zanimljivi izlošci
Među mnogim izlošcima svakako moramo istaknuti jedan od najstarijih a to je ormar u kojem su još uvijek pohranjene signaletičke fotografije koje su napravljene 1946. godine a vjerojatno i ranije jer se s upotrebom i proizvodnjom takvih ormara započelo 1925. godine. Uz izloške koji čuvaju prikupljene dokaze, fotografije i podatke zanimljivo je pogledati i osobne dokumenate koji datiraju iz doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ, te onih koji su obilježili osnutak hrvatske samostalnosti pa sve do onih koji se i danas koriste u svakodnevnoj identifikaciji osoba. Osim dokumenata među izlošcima su i fotoelaborati osoba tj. počinitelja raznih djela, te pribor kojim se koristi kriminalistika za izuzimanje i čuvanje otisaka. Kako ni ovaj puta nismo zaboravili na Ivana Vučetića, prikazivali smo dokumentarni film „Potpis zločina“, koji govori o njegovom doprinosu svjetskoj kriminalistici.
