„Samo smo slični – metode identifikacije osoba“, 2011.

U Gradskom muzeju u Virovitici, od 15. travnja do 8. svibnja 2011. godine održana je izložba „Samo smo slični – metode identifikacije osoba“, koju je u suradnji s PU virovitičko-podravskom i Gradskim muzejom Virovitice postavio Muzej policije. Bilo je to prvo gostovanje izložbe odnosno njezin drugi postav, nakon što je javnosti predstavljena prošle godine u prostorima Muzeja policije povodom Dana policije. Kao i tada, i ovaj je puta izložbu posjetio veliki broj građana, pa stoga ne čudi brojka od 900 posjetitelja, koji su s velikim zanimanjem razgledali postav.

19 metoda identifikacije

Izložba prikazuje devetnaest metoda identifikacije osoba, što je samo dio poznatih metoda, a naglašene su one metode koje se primjenjuju kod nas. Nakon pozdravnih riječi ravnateljice virovitičkog muzeja Mihaele Kulej izložbu je otvorio načelnik PU virovitičko-podravske Andrej Hegediš. Voditelj Muzeja policije Željko Jamičić istaknuo je kako je svrha izložbe na popularan i dostupan način prikazati razvitak metoda za identifikaciju osoba: od povijesnih do današnjih objektivnih metoda, koje su temeljene na znanstvenim dokazima: od onih nepraktičnih, koje su bile podložne subjektivnim rezultatima mjerenja službenih osoba i koje su dugo trajale, do novih koje se obavljaju bez zadržavanja osobe. Jamičić se također zahvalio na velikom osobnom doprinosu u postavljanju i organizaciji izložbe voditelju Odsjeka krminalističke tehnike PU virovitičko-podravske Darku Kićinbaćiju, glasnogovorniku PU virovitičko-podravske Josipu Štajdoharu, te svima onima koji su doprinjeli realizaciji izložbe a među njima i tvrtki „PRO ALARM“ koja je i za ovu izložbu dopremila pokretni pano s prikazom najmodernijih metoda identifikacije oka i otiska prsta. Uz brojne okupljene svečanom otovorenju nazočio je i virovitički gradonačelnik Ivica Kirin.

Od sakaćenja i žigosanja, pa do DNK metode i 3D tehnologije  

Potreba za identifikacijom i označavenjem osoba, posbeno onih koje svojim postupcima zbog nepoćudnog ponašanja i činjenja kanjivih djela odstupaju od opće prihvaćenih normi društvene zajednice, pojavila se još u najranijim razdobljima ljudske povijesti. Ta rana povijest, po nekim povjesničarima nazivana „mračni srednji vijek“ u sjećanje nam priziva najčudnije metode obilježavanja, lopova, lažljivaca, prostitutki i njima sličnih. Te nehumane metode obilježavanja ili identifikacije podrazumjevale su sakaćenje ili žigosanje, čime se ujedno navedene kažnjavalo ali i u budućnosti prepoznavalo. Te su metode vremenom zamijenjene metodama subjektivne procjene policijskih agenata na samom kraju 18. stoljeća , koju danas pripisujemo Eugene Vidocqu. Razvoj znanosti i tehnike u 19. stoljeću omogućio je uvođenje objektivnih metoda identifikacije. Kao dominantne metode tog vremena razvoja bile su opis, fotografija, te antropometrija po Alphonse Bertillonu koja je obuhvaćala mjerenje dijelova tijela, uspoređujući tako sličnosti i razlike. Zahvaljujući tehnološkom razvoju čovječanstva i napretku računalne tehnologije u 21. stoljeću, kao metoda identifikacije u uporabu se ponovno vraća biometrijska metoda mjerenja raznih dijelova ljudskog tijela. Naravno, ta metoda sasvim je modernizirana pa se mjerenja vena na rukama, i mjere lica vrše u 3D tehnologiji. Sve poznate metode postaju digitalizirane a uvode se i DNK metoda, analiza glasa, analiza mirisa isl. 

Od filma do otiska za uspomenu

Osim izložbenih primjeraka, posjetitelji su imali priliku vidjeti i dokumentarni film „Potpis zločina“ autora Mire Brankovića, o Ivanu Vučetiću, tvorcu deseteroprstne daktiloskopije, i na taj način pobliže upoznati njegov rad i djelo, kojim je znatno pridonio u razvoju kriminalističkih znanosti,  a kojima se koriste sve svjetske policije. Uz panoe s fotografijama, dioramu tj. prikaz povijesnog policijskog ureda za identifikaciju s izvornim predmetima, na izložbi su uporabom osobnih računala uz stručno vodstvo građani educirani o samoj ideji izložbe koja tematski donosi općenit prikaz stvari, ljudi i životinja koliko su zapravo slični jedni drugima te na koji se način u specifičnim detaljima sve ili pak svatko od svega ili svakoga razlikuje. Te razlike koje su specifičnost svega, od izuzetnog su značaja kriminalističkoj znanosti koja se svakim danom sve više razvija. Uz stručnu edukaciju, posjetitelji su kroz kompjuterski program izrađivali foto-robot prema riječima treće osobe, a kao uspomenu s izložbe mnogi su ponijeli otisak svog prsta ili svoju signaletičku fotografiju snimljenu mobitelom. Svakako moramo istaknuti i suradnju s gradskim društvom Crvenog križa, koji se u izložbu uključio prikupljanjem osobnih iskaznica i putovnica od korisnika programa za starije osobe. Među njima je najzanimljiviji bio niz kanadskih identifikacijskih isprava jedne njihove korisnice. Nakon održane izložbe, s njihove strane je pokazan interes o Ivanu Vučetiću, pa je sukladno tome voditelj Muzeja policije, Željko Jamičić, u prostorijama Crvenog križa održao predavanje, nakon kojeg su nazočni pogledali i film o Ivanu Vučetiću.