Bacači

Glavni dijelovi bacača su: kućište zatvarača bombe, zatvarač bombe s polugom za natezanje, kućište zatvarača tromblonskog streljiva sa zatvaračem i ležište ručnih bombi.
Oružje je kalibra 56 mm. Bacač je nekompletan. Nedostaje spremnik bombi i vježbovnog tromblonskog streljiva. Najuspješniji u rukovanju ovim bacačem tijekom Domovinskog rata bili su branitelji kod Tenje i u okolici Siska. Godine 1998. iz Policijske uprave karlovačke vraćen je u središnje skladište naoružanja MUP-a.
Improvizirano borbeno sredstvo pomoću kojeg je trebalo dobaciti ručnu bombu dalje nego kad bi se izbacivala rukom, odnosno do minimalnog dosega djelovanja minobacačkim granatama. Rađeno je ručno, po uzoru na oružje te vrste vojno-industrijske proizvodnje. Ušlo je u serijsku proizvodnju i distribuirano je po postrojbama HV-a, ali je zbog kasnije pokazanih nedostataka povučeno iz uporabe. Nabojnik je predviđen za izbacivanje 5 bombi.

Na početku Domovinskog rata nedostajalo je oružja za potporu topništva i bacača granata. Najrazornije oružje hrvatskih branitelja do srpnja 1991. godine bile su ručne i tromblonske mine. Domet tromblonskih mina i dvostruka namjena (uporabom trenutačnih i kumulativnih mina) upućivali su na moguću uporabu tromblona u ulozi topništva koje će zapriječiti prolaz neprijateljskom pješaštvu ili oklopništvu.Sama zamisao je jednostavna, cijev u kojoj je tokareno ležište za manevarski metak, s vanjske je strane obrađeno u formi tromblonskog nastavka. Takav nastavak je učvršćen navojima na mehanizam za opaljivanje montiranim na cijev „O“ profila i čini jednu „lansirnu cijev“. Četiri „lansirne cijevi“ učvršćene su na metalni okvir, ali ne fiksno, već se s pomoću prednjeg oslonca cijevi u kojem se nalazi navojni mehanizam, može ugađati elevacija, a time i domet za svaku cijev posebno. Napravljeno je više inačica bacača tromblona (tri, četiri i više cijevi) i svi rade prema istom načelu, ali materijal izrade, način obrade, dimenzije i neke druge razlike ukazuju kako se ovo oružje izrađivalo u nekoliko radionica.