Masakr u Borovu Selu dogodio se prije 31 godinu

  • Slika:
  • Slika:

U noći s 1. na 2. svibnja 1991. patrolirajući cestom Borovo – Dalj, četvero hrvatskih policajca na ulazu u Borovo Selo primijetili su izvješenu jugoslavensku zastavu pa su je pokušali skinuti i zamijeniti hrvatskom. Tada je na njih zapucano...

Ove se godine navršava 31 godina od početka Domovinskog rata. U prvim ratnim mjesecima hrvatska policija bila je jedina organizirana snaga hrvatske države sposobna da se u tim okolnostima suprotstavi srpskom agresoru.

 

Povijesni kontekst

Tragediji u Borovu Selu prethodile su uspješne akcije pripadnika hrvatske specijalne policije protiv srpskih pobunjenika u Pakracu i na Plitvicama. Dok je te akcije hrvatska specijalna policija uspješno okončala, vrativši pakračku policijsku postaju i Nacionalni park Plitvice pod hrvatski nadzor, u Borovu Selu okolnosti su imale suprotan ishod.

Podsjetimo se slijeda zbivanja i neposredne povezanosti spomenutih događaja s masakrom u Borovu Selu. Na Plitvicama je hrvatska policija uhitila vođe srpske pobune iz Slavonije - Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Njihovo uhićenje bilo je okidač za eskalaciju srpske pobune u dijelu Hrvatske gdje su Srbi bili najbrojniji, odlično naoružani oružjem koje im je podijelila JNA i uz samu granicu sa Srbijom. Upravo u Borovu Selu, 31. ožujka 1991. godine, Srpsko nacionalno vijeće donosi odluku o pripajanju "Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem" Republici Srbiji, nakon čega Srbi iz tog i okolnih srpskih sela barikadama blokiraju Vukovar, a u Borovo Selo pristiže nekoliko stotina pripadnika paravojnih postrojbi iz Srbije.

 

Masakr u Borovu Selu

Nemila događanja u Borovu Selu započela su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. patrolirajući cestom Borovo – Dalj, četiri su hrvatska policajca na ulazu u Borovo Selo primijetili izvješenu jugoslavensku zastavu pa su je pokušali skinuti i zamijeniti hrvatskom. Dok su postavljali hrvatsku zastavu, na njih se iz okolnih kuća zapucalo. Iako ranjeni, dvojica policajca uspjela su pobjeći, dok druga dvojica padaju u ruke srpskih pobunjenika.


Brzo se uspostavljaju pregovori o oslobađanju zarobljenih policajaca, ali neuspješno pa je odlučeno da se zarobljeni policajci oslobode policijskom akcijom. Na teren 2. svibnja oko podneva u Borovo Selo upućuju autobus i dva automobila s tridesetak pripadnika vinkovačke policijske uprave naoružanih automatskim naoružanjem. Ne sluteći kako je riječ o zamci, autobus ulazi u selo i stiže do središta mjesta gdje su ih u zasjedi dočekali domaći naoružani Srbi i dobrovoljci iz Srbije. Otvorena je žestoka vatra iz pušaka i snajpera s prigušivačima i tromblonskim minama. Unatoč iznenađenju u nastalim okolnostima, napadnuti su policajci uspjeli organizirati obranu, zauzevši neke čvrste zgrade. Uzvratili su paljbu, zatraživši pomoć koja je potom stigla iz Vinkovaca i Osijeka. Zbog postavljenih barikada, osječka jedinica nije uspjela ući u selo iz smjera Dalja. Dok je trajala žestoka borba između policajaca i pobunjenih Srba, predvođenih dobrovoljcima iz Srbije, iz smjera srpskog sela Trpinje novih je stotinjak naoružanih Srba pokušavalo opkoliti policajce iz Dalja, ali neuspješno. Vinkovačko pojačanje uspjelo je ući u selo, ali je upalo u zasjedu. Nakon trosatne neravnopravne borbe, preostali hrvatski policajci su se predali, a poginule i ranjene srpski su pobunjenici masakrirali i zvjerski premlaćivali do neprepoznatljivosti.


Pucnjava prestaje kad u selo ulazi oklopna kolona JNA sa sedam oklopnih transportera i uspostavlja „tampon zonu“. Uspostavom „tampon zone“, prekida se vatra i počinju pregovori u kojima je pripadnicima MUP-a dopušteno da u transporterima JNA iznesu tijela dvanaestorice poginulih i dvadesetak ranjenih suboraca, ali im nije dopuštena provedba istrage u selu. 

 

Akcija u Borovu Selu okončana je s 12 mrtvih i 21 ranjenom osobom.

 

Hrvatski policajci ubijeni u srpskoj zasjedi u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine:

Stipan Bošnjak (1955.)
Luka Crnković (1970.)
Josip Culej (1966.)
Antun Grbavac (1961.)

Mladen Čatić (1971.)
Janko Čović (1965.)
Zoran Grašić (1969.)
Željko Hrala (1968.)
Zdenko Perica (1965.)
Marinko Petrušić (1966.)
Ivica Vučić (1961.)

Mladen Šarić (1965.)

Stranica