Iz fundusa Muzeja policije - Tahograf

Tahograf AGIS Ptuj, 1987.  

Godine proizvodnje: 1987.
Država proizvodnje: Jugoslavija

Tahograf je uređaj koji se ugrađuje u motorna vozila radi bilježenja podataka o brzini i kretanju vozila te trajanju pojedinih aktivnosti vozila i vozača. Zakonskom regulativom (Uredbom (EU) br. 165/2014) određeno je da vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi moraju imati ugrađen tahograf. Prvi uređaj za mjerenje podataka o vožnji datira iz 1888. i rezultat je rada Josipa Belušića (1847- 1905), Hrvata iz Istre.

Godine 1889. na Svjetskoj izložbi u Parizu Belušić je predstavio izum nadjenuvši mu prvotno ime velocimeter. Poslije ga je preimenovao u controlare automatico per vettura da nolo.
U godini održavanja Svjetske izložbe pariški municipij raspisao je javni natječaj na koji je prijavljeno više od 120 uređaja, a upravo se velocimetar pokazao najpreciznijim i najkvalitetnijim. U lipnju 1890. pariška gradska uprava donosi odluku o prihvaćanju velocimetra i njegovoj ugradnji u sve pariške fijakere. Belušićev uređaj mjerio je brzinu, odnosno stajanje kola, trajanje vožnje, stajanje vozila, broj putnika te vrijeme silaska i ulaska putnika.

Godine 1890. Belušićev izum pojavio se i u Američkom uredu za patente pod brojem 442849. Original se čuva u Državnom arhivu u Beču, a kopija patenta nalazi u Muzeju policije u Zagrebu.
Sve karakteristike Belušićeva velocimetra i danas nalazimo u tahografu, taksimetru i brzinomjeru, čiji je princip rada neznatno izmijenjen u odnosu na izvornik. Danas je u uporabi digitalni tahograf – elektronski nadzorni uređaj koji osigurava upis vremena vožnje članova posade vozila, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koje ne spada u upravljanje vozilom, vremena odmora, brzine kretanja i prijeđene udaljenosti vozila.

Stranica