10-10

Svako umjetničko djelo ima svoje vrijeme, mjesto nastanka i svoga autora. Ono je, štoviše, precizno mjesto u biografiji umjetnika, nezamjenjivo mjesto u redoslijedu njegova opusa. Umjetničko djelo živa je stanica jednog organizma koji je samo jedno tijelo u pulsirajućem sustavu koji nazivamo p o v i j e s t u m j e t n o s t i, u sustavu koji nije tek linearni ili proizvoljni poredak događaja na povijesnoj ili suvremenoj sceni. O tom sustavu i svakom dijelu brine znanost o umjetnosti. Ona proučava genezu djela, ne donosi konačne, ali precizne i mnogostruke zaključke.
U tom svijetu nema mjesta za krivotvorine jer su one mrtvo tkivo. To je neumjetnička supstanca. Ona nije predmet razmatranja.
Umjetničko djelo sastoji se od vidljivog i nevidljivog dijela, od materijalnog i idejnog. Ovaj prvi čini tehnika i tehnologija te način njihova korištenja, dok je drugi, idejni, mnogo uzbudljiviji i predmet je ozbiljnih istraživanja i propitivanja. Zbog svega toga krivotvorine se najčešće skrivaju oponašajući najmanje ambiciozne umjetničke radove poznatih i polupoznatih autora, što je češći slučaj, izbjegavajući pozornost stručnjaka i kloneći se atraktivnih tema, velikih formata, egzaltiranih umjetničkih avantura i egzotike unutar pojedinačnih autorskih opusa. Današnji krivotvoritelji, što je vidljivo i na ovoj izložbi, drže se uglavnom one umjetnosti koja se predstavlja tzv. zanatskim umijećem, vještinom, koja bi trebala biti prvi obrambeni zid i neupitna obrana pred znatiželjnim sumnjičavcima kojima je prvo pitanje autentičnost djela. Vještina, čak i kad bi bila na visokoj razini, što u pravilu nije, zapravo je, prašina u oči da se zaborave znanstveni alati s kojima provjeravamo autentičnost. Kako tržišna vrijednost krivotvorenih umjetnina u Hrvatskoj nije velika, taj se problem zasad neopravdano zanemaruje.
Postavimo li pitanje: „Što je dobro u umjetničkom djelu, a loše u krivotvorini?, odgovor je jednostavan: „Umjetničko djelo je istina, a krivotvorina je laž.“
Falsifikat ima potencijal postati trajna laž jer njegov najbrižniji čuvar postaje kupac –prva meta, odnosno novac koji je u njega uložen. Tako je iskovana prva karika čvrstog i živog lanca prijevare s njezinim učincima na cjelokupno društvo. Riječ je o posljedicama toga naoko perifernog kriminala, koji „potiho“ napada sve društvene institucije, što je duga i ozbiljna tema.

Životopis
Damir Sokić, akademski slikar
Rođen u Novoj Gradiški 1952. godine
Završio je Srednju pomorsku školu u Bakru.
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao u slikarskoj klasi prov. Nikole Reisera, 1977. g.
Od 1977. do 1979. suradnik u majstorskoj radionici Nikole Reisera i Ljube Ivančića
Od 1986.-93. boravio u New Yorku (supruga je dobila Fulbrightovu stipendiju).
Profesor na ALU, na slikarskoj katedri.
Izlagao u zemlji i inozemstvu na 300-tinjak skupnih i samostalnih izložbi
Za instalaciju „Električna stolica“ na Međunarodnoj instalaciji vizualnih umjetnosti u Puli, 2010. dobio je prvu nagradu.