Ljubo Ivančić
hrvatski slikar i kipar
U Splitu je pohađao gimnaziju i srednju tehničku školu. Godine 1941. prekida školovanje, 1942. odlazi u Pučišća i započinje suradnju s partizanima crtajući propagandni materijal. Djelovao i na Hvaru, Visu, Splitu te Šibeniku. Godine 1945. doselio se u Zagreb, gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti 1949. diplomirao slikarstvo, a 1951. završio specijalku Đ. Tiljka. Asistentom postaje 1961. godine, docent je od 1964. do 1969., izvanrednim profesorom postaje 1975., a do umirovljenja 1979. radio je kao redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Proučavao je slikarstvo starih majstora i klasika moderne na studijskim putovanjima po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj. Od 1975. do 1984. godine voditelj je Majstorske radionice likovnih umjetnosti JAZU.
Njegovo stvaralaštvo obilježeno je nazočnošću čovjeka i Mediterana, borbom svjetla i tame, bogatim površinama fakture slojevite od lazura, gustih nanosa i nakupina boje, jasnoćom kompozicije, virtuoznim crtežom, posebnom dubinom i sjajem te nekim novim redom.
Krivotvorina umjetničke slike Ljube Ivančića
"Drvo"
tehnika: ulje na lesonitu
dimenzije: 31 x 42cm
IB 2519
Krivotvorina umjetničke slike Ljube Ivančića
"Apstrakcija"
tehnika: ulje na lesonitu
dimenzije: 32 x 43 cm
IB 2521
Krivotvorina umjetničke slike Ljube Ivančića
"Apstrakcija"
tehnika: ulje na lesonitu
dimenzije: 35 x 44cm
IB 2522
Krivotvorina umjetničke slike Ljube Ivančića
"Apstrakcija"
tehnika: ulje na lesonitu
dimenzije: 35 x 45 cm
IB 2523
Krivotvorina umjetničke slike Ljube Ivančića
"Pejsaž“
tehnika: ulje na lesonitu
dimenzije: 41 x 34 cm
IB 2800
Krivotvoreni radovi Ljube Ivančića
Gledajući ovih šest slika, pogotovo kada su stavljene neposredno jedna uz drugu, već na prvi pogled je vidljivo da ih je radila ista ruka u isto vrijeme. Ista podloga, ista materija, isti format, iste boje, isti kist, isti špahtl, ista patina, ista oštećenja, isti potpis istom bojom na svim slikama govore o namjeri da se “proizvede“ niz falsifikata.
Radi se o neinteligentnim falsifikatima. Radio ih je netko tko uopće nije mogao shvatiti suštinu slikarstva Ljube Ivančića.
Pozadina slika je pretjerano je zaprljana i iskrzana kao da je autor slikao u najvećoj bijedi na zadnjim otpacima ili je namjerno slikao na njima da bi izgledale što starije.
Svih šest slika su naslikane direktno na lesonitnu podlogu što Lj. Ivančić nikada nije radio. Slikao je uljenom bojom na papiru (najčešće natron papiru), koji je kasnije kaširan na podlogu od lesonita ili mediapana. Rubovi podloge nikad nisu bili oslikani i podloga je bila pravokutna bez velikih nepravilnosti i oštećenja, tim više što je Ivančić sam uramljivao svoje slike sasvim specifičnim ramama koje nisu trpile toliko nepravilne i zaobljene rubove.
Ljubo Ivančić je sam radio uljane boje, i ne samo uljane. Sam je radio veziva i paste. Sve njegove bilježnice s tehnološkim receptima, vrlo enigmatičnim i kompliciranim nalaze se u obiteljskoj ostavštini.
Ovih svih pet slika slikane su sasvim drugačijom tehnologijom. Na svim je slikama upotrebljavan stolarski, tzv. brusni kit koji uglavnom koriste amateri kao jeftino punilo uljenim bojama. Pastozni akcenti napravljeni su kupovnom uljenom bojom iz tube i čak su naknadno patinirani. To su sve amaterski površni i površinski efekti nezamislivi u repertoaru ozbiljnog umjetnika a pogotovo ne u Ljube Ivančića, akademika i dugogodišnjeg profesora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti.
Lj. Ivančić nikada nije koristio zlatnu boju. Tko imalo pozna slikarstvo trebao bi znati da je zlato na Ivančićevoj slici nezamislivo. Na ovim slikama zlatni pigment probija iz podloge a negdje je čak akcentiran.Patinasta žutila na Ivančićevim slikama su nastajala prirodnim procesom starenja materije uljne tehnologije a ne naknadnim površinskim simulacijama starenja dodavanjem žutila i prljavština.Na ovim slikama su rubna zatamnjenja naslikana kao zadnji sloj, što je kod Ivančića prvi sloj. U tom sloju kod Ivančića nikada ne postoji debela prefarbana struktura, što je ovdje redovita pojava.
Ikonografiju, kompoziciju, perspektivu i stil, sve one rafinirane karakteristike slike također ovdje nije potrebno analizirati jer i ovi dosadašnji navodi govore dovoljno o razlici između originala i falsifikata.
Kao odlični poznavaoci djela Ljube Ivančića sa popunim uvjerenjem tvrdimo da se radi o falsifikatima.
Nina Ivančić, akademski slikar i red. prof. na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
Damir Sokić, akademski slikar i red. prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu
