Nastavljajući tradiciju obilježavanja važnih događaja koji su obilježili povijest hrvatske policije, izložbom fotografskih radova Muzej policije podsjetio je na napad srpskih terorista na hrvatsku policiju u Pakracu 2. ožujka 1991. godine, Krvavi Uskrs na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine, pogibiju Josipa Jovića, te svečano postrojavanje policije i vojske na stadionu NK Zagreb, 28. svibnja 1991. godine. Izložba je bila postavljena od 29. ožujka do 15. travnja 2012. godine.
Fotografska svjedočanstva
Fotografska svjedočenja koja su bila izložena, podsjećaju na dane neizvjesnosti i velike hrabrosti svih naših policajaca i branitelja koji su, ostavivši sve iza sebe, ne bojeći se položiti i svoj život na oltaru Domovine, krenuli braniti svoje na svome. Osim fotografija, posjetitelji su imali priliku pogledati i dokumentirana TV svjedočanstva i snimke spomenutih događanja, koje se čuvaju u medijateci Muzeja policije, te nazočiti predstavljanju tehnika i umijeća fotografiranja pod nazivom Kako napraviti dobru fotografiju, koje se održalo u sklopu izložbe 4. travnja 2012. godine. Sve su to događaji koji uz kasnije pobjede i danas nakon dvadeset jedne godine od njihova događanja otkrivaju nemjerljiv prinos hrvatske policije u Domovinskom ratu. Stoga smo se u pripremi izložbe u njezinom prvom dijelu, koji se odnosi na ratne fotografije iz 1991. godine, vodili činjenicom o važnosti očuvanja istine o ne tako dalekoj nam povijesti koja može pretrpjeti sve, ali ne i zaborav. Zaboravu smo oteli i neke od novih fotografija koje smo postavili na izložbi zahvaljujući zapovjedniku zapovjedništva Specijalne policije Zdravku Janiću. Naime, fotografije koje nam je dostavio svjedočanstvo su prvih sati nakon provede plitvičke akcije, postavši nijemim svjedokom postale svjedokom zbivanja koji su, kao i kasniji napad i ubojstva naših policajaca u Borovom Selu, dali naslutiti buduća događanja. Prevedeno jezikom umjetnosti, sve tehnike kojima se služe umjetnici uvijek bilježe trenutak, čuvajući ga od zaborava. Tako je i s fotografijom, koja najvjernije dočarava predmete i situacije zabilježene okom i spretnošću autora. Među mnogima koji posjeduju dar dočaravanja stvarnosti fotografijom je i Mario Mikulić, koji je izlagao svoje autorske fotografije u drugom dijelu izložbe.
Mikulićev prvi samostalni postav
Mario Mikulić trenutno radi u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ kao kriminalistički tehničar za daktiloskopiju i identifikaciju. U bijegu od svakodnevnih poslova kriminalističkog tehničara, još prije počinje fotografirati dalje od mjesta događaja. Sklonost fotografiji javila mu se još u osnovnoj i srednjoj školi, fotografirajući za školske časopise, dok ozbiljniji pristup fotografiji dolazi nešto kasnije. Član je Udruge fotografa Istre i Foto kluba Vinkovci. Dosad je sudjelovao na mnogim fotografskim međunarodnim natječajima. Izlagao je na Foto Extempore Novigard 2006., i 2007., Salonu fotografije u Vinkovcima 2009., Foto Salonu Kumanovo – u Makedoniji 2007., Glanzlichter projektu natur&fotografie u Njemačkoj, Foto klubu Kornat 2008. U Kukljici i na Sony World Photo Awards 2008. Fotografije su mu bile zapažene i na zajedničkim izložbama u Novigradu, Poreču, Rovinju i Grožnjanu, a neke su pronašle i svoje mjesto u kalendarima Turističkih zajednica Županije istarske i grada Novigrada te u časopisu T3. Surađujući s redakcijom službenog glasila MUP-a RH „MUP – Mir, ugled, povjerenje“ i Odjelom za odnose s javnošću, od 2007. do 2010. godine više od četrdeset novinskih članaka popraćeno je njegovim fotografijama. Na izložbi Muzeja policije izlaže prvi put i to samostalnim postavom fotografija.
Prošlost otima zaboravu
Predmete, prirodu, ljude i pojave fotografira digitalnom i već pomalo zaboravljenom analognom tehnikom s minimalnim softverskim zahvatima i korekcijama. Svojim fotografijama kod promatrača Mikulić ne želi pobuditi osjećaje već iskazati prizor iz svakodnevice zaustavljen u djeliću sekunde. Time zapravo na praktičan način donosi definiciju fotografije, koja puno stvari može oteti zaboravu. Motiv je nevažan. Važan je način njegove interpretacije, kaže Mikulić. Promišljajući svoju fotografiju, Mikulić kaže kako se na većini fotografija, zbog postizanja sklada, raspored elemenata ne temelji u središtu kadra, iako to nije pravilo. Naglašavajući objekte fotografije uravnotežuje kompoziciju ispreplićući vertikalne i horizontalne crte, čime ih razdvaja na pravilne trećine. Kroz fotografiju se često provlači i crta vodilja koja pozornost gledatelja odvlači u dubinu kadra. Boju svake fotografije definira trenutak njezina nastanka.
Kako napraviti dobru fotografiju?
Pred tridesetak okupljenih posjetitelja u srijedu 4. travnja 2012. godine održano je predstavljanje fotografskih tehnika i umijeća fotografiranja pod nazivom Kako napraviti dobru fotografiju. Bila je to prilika da od Maria Mikulića koji na Policijskoj akademiji budućim kriminalističkim tehničarima predaje predmet Kriminalističke fotografije saznamo neke osnovne detalje ali i puno značenje same fotografije. Definirajući fotografiju kao crtanje s pomoću svjetlosti, Mikulić je istaknuo važnost kadriranja, kompozicije i komponenti fotografije, prepoznavanja estetike i psihologije fotografije i njezina psihološkog učinka. Kao posebno zapažen termin posjetitelje je zaintrigirala estetika ružnoće, pod kojom se zapravo krije prava oaza odličnih fotografija a odnosi se na stara, derutna i zapuštena mjesta. Odgovarajući na pitanja posjetitelja, Mikulić je kazao da se umijeće fotografiranja, snimanje dobrih fotografija postiže radom, potkrijepivši to činjenicom kako je u zadnjih četiri godine snimio više od 50 tisuća fotografija. Tema predstavljanja pobudila je zanimanje naših djelatnika, ali i kolega muzealaca iz drugih zagrebačkih muzeja.