«Vozačku i prometnu, molim!», 2007.

Nekonvencionalan naziv izložbe, sastavljen od sintagme koju svakodnevno izgovaraju prometni policajci u nadzoru vozila i vozača, bio je dovoljan da privuče pozornost stručne javnosti i građana

 

Obilježavanje ovogodišnjeg Dana policije u Zagrebu započelo je otvaranjem izložbe naslovljene „Vozačku i prometnu, molim!“, koju je u sjedištu MUP-a postavio Muzej policije. Okupljene predstavnike Gradskog poglavarstva, Hrvatskog autokluba, ravnatelja policije Marijana Benka te načelnika odjela Ravnateljstva policije, uzvanike iz javnog života, policajce i građane pozdravio je glasnogovornik MUP-a RH Zlatko Mehun, a zatim se nazočnima obratio voditelj Muzeja policije Željko Jamičić, koji je podsjetio na osnutak prometne policije početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, a istaknuo je i nekoliko zanimljivosti iz njezina rada.

Otvarajući izložbu, ministar Ivica Kirin pozdravio je okupljene, istaknuvši i upozorivši na sudjelovanje najmlađih sudionika u prometu te apelirao na savjest vozača. Najavio je tom prigodom i nove preventivne aktivnosti policije i promjene u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, što će omogućiti učinkovitije postupanje prema najtežim prekršiteljima prometnih propisa te podignuti razinu prometne kulture, ali i pridonijeti smanjenju broja kako lakših tako i težih prometnih prekršaja. Ministar je istaknuo i to kako «samo dvosmjerna komunikacija policije s građanima uvijek donosi dobre rezultate, a takvi dobri rezultati mogu se očekivati i u prometu».

Svečanost otvorenja izložbe svojim je nastupom uljepšao Dječji zbor „Klinci s Ribnjaka“ izvevši, danas već povijesne, ali mnogima znane pjesme poput „Čudna šuma“ i „Semafor“, što su bile prepoznatljiv znak preventivnih policijskih aktivnosti u drugoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća.  

Nekonvencionalan naslov izložbe, sastavljen od riječi koje prometni policajci izgovaraju u nadzoru vozila i vozača, bila je i glavna misao vodilja izložbe jer se radi o sintagmi koju policajci svakodnevno izgovaraju bez obzira na vrijeme i odoru koju nose. Riječju, izložbom se kanilo javnosti približiti nastanak prometne policije i zanimljivosti iz njezina rada, objasniti koje su joj radne zadaće, ali i zakonski okvir unutar kojeg djeluje, pokazati kojom opremom se služila i koja je danas u uporabi te istaknuti neke od najtežih oblika narušavanja sigurnosti u prometu. Izložbeni je postav bio začinjen dozom humora, oslikan nekolicinom karikatura, potaknut nagradnom igrom i projekcijama tematskih filmova i spotova o posljedicama prometnih nesreća. Dojam je kako je svaki posjetitelj, neovisno o dobi, pronašao nešto zanimljivo za sebe – stariji su se sugrađani mogli prisjetiti nekadašnjih policijskih odora i načina upravljanja prometom, a mladima su, iz čijih se redova stvaraju budući vozači, bili zanimljivi atraktivni videospotovi o prometnoj preventivi iz nekoliko europskih zemalja. Istina, bilo je i nezadovoljnih, ali to su bili oni koji su očekivali da će na izložbi prije svega vidjeti oružje i poligrafsku tehniku (?).

Zanimljive povijesne prometne crtice

Kad je 1899. godine grof Marko Bombelles iz Vinice, kraj Varaždina, dovezao prvi automobil u Hrvatsku, nisu postojali posebni prometni propisi, a kamoli prometna policija! No, već godinu dana potom izglasovan je „Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za godinu 1900“, naredba broj 58.651 od 8. listopada 1900. o propisima glede vožnje automobil-kolima i motor-koturima na javnim cestama i putovima“. Izdvajamo dvije zanimljive odredbe - „Brzina vožnje u mjestima ne smije biti veća od one konja u dobrom kasu; … Konji uvijek imaju prednost“… Ili kad je Ferdinand Budicki ponosno dovezao svoje prvo vozilo u Zagreb 1901. godine, ubrzo je prijavljen zbog kršenja spomenute naredbe o brzini vožnje u naseljenom mjestu!

Dok je registracija vozila i izdavanje registarskih pločica u Europi bilo poznato još potkraj 19. stoljeća, izdavanje vozačkih dozvola kasnijeg je vremena. U Hrvatskoj su te činjenice bile poznate tek nakon 1910. godine, jer je nedisciplina vozača prisilila zagrebačke gradske vlasti da se potakne ozbiljnija provjera njihova poznavanja prometnih propisa. Kako nitko od gradskih službenika nije znao upravljati novovjekom napravom, Ferdinand Budicki, isti onaj koji je prvi prijavljen za prometni prekršaj, prvo je naučio voziti trojicu odabranih službenika, koji su potom postali članovi ispitnog povjerenstva pred kojim su ostali vozači polagali poznavanje prometnih propisa i vještinu vožnje.

Prve vijesti o osnutku posebnog cestovnog i prometnog redarstva nalazimo 1921. godine u Zagrebu, pa tu godinu držimo godinom osnutka prometne policije u Hrvatskoj.

I tako su se redale povijesne činjenice: o tomu kad je utemeljena prometna policija (saobraćajna milicija) u Ilici 45, kad je postavljen prvi semafor, kako su izgledali nekadašnji satovi za naplatu parkiranja, koja je zemlja prva u Europi uvela granicu od 0,5 promila alkohola, tko je bio najpoznatiji zagrebački prometni policajac, zašto se kultni hrvatski film s kraja pedesetih zove H-8, zašto je „milicioner Zagi“ bio omiljeni lik u vrijeme Univerzijade '87, kojim idejama su se vodili pokretači Republičke jedinice MUP-a za nadzor autocesta 1980. godine, kako su izgledala vozila prometne policije nekad i danas, je li rotor u Novom Zagrebu uistinu «rotor smrti» i mnoštvo inih zanimljivosti…

Nagradna igra 

U sklopu teme o upravljanju prometom pripremljena je i prigodna nagradna igra (Vidi pano Upravljanje prometom, drugi dio). Znajući u čemu vozači najčešće griješe i potaknuti iskustvom iz prakse, zainteresiranima smo ponudili da odgovore na tri pitanja koja su se odnosila na prednosti prolaska. Nažalost, u odgovorima smo očekivali potvrdu poznatog stanja, što se i dogodilo, jer je sedamdeset posto sudionika igre netočno odgovorilo na postavljena pitanja. Ponajviše teškoća i dvojbi razvidno je izazvalo pitanje o prednosti prolaska na križanju s kružnim tokom na kojem nema prometnih znakova jer je većina odgovorila kako prednost ima vozilo koje je u kružnom toku „jer su tako učili u autoškoli“, „jer im je tako rekao instruktor“, „jer na rotoru u Remetincu prednost ima ono vozilo koje je u kružnom toku“... U nakani da budemo jasni, često smo se upuštali u raspravu s uvjerljivim zagovornicima svog stava, što je bio zanimljiv dio, jer smo ih strpljivo uvjeravali u ispravne odgovore. Unatoč tomu najtvrdokorniji se nisu dali kaliti!? I što reći?! Neki od njih vozači su.

Svi koji su točno odgovorili na postavljena pitanja, mogli su biti izvučeni i nagrađeni. Tako je izvučeno deset sretnika koji su bili sudionici završne svečane dodjele prigodnih nagrada, što je bio dio programa zatvaranja izložbe. Svi nagrađeni odazvali su se pozivu i neskrivenom radošću i zahvalnosti primili nagrade. 

I što reći za kraj? U sedamnaest dana izložbu je razgledalo više od 1500 posjetitelja, većinom mlađih, što nam daje nadu kako smo izložbenim postavom i popratnim sadržajima među posjetiteljima uspjeli pobuditi osjećaj o važnost prometnih propisa i odgovornosti rada i nazočnosti prometne policije.

Zbog iskazana zanimanja javnosti i iznimno dobre popraćenosti u javnim glasilima, ovu ćemo temu i postav nastaviti razvijati i prikazivati u drugim sredinama kako bi i Muzej policije svojim mogućnostima i izražajnim sredstvima pridonio povećanju sigurnosti na hrvatskim cestama.