Nakon godinu i pol dana brižnog prikupljanja, pružila se prigoda da za Dan policije u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova oku javnosti predstavimo djelomičan odabir iz muzejskog fundusa. Bila je to prva izložba nastala pod okriljem Muzeja policije u osnutku. Otprilike mjesec dana poslije izložbena je građa prenesena u sjedište Policijske uprave splitsko-dalmatinske pa je upriličena još jedna izložba povodom otvorenja zgrade splitske I. policijske postaje.
A počelo je sve pomalo neodlučno i neizvjesno. U pripremi proslave obilježavanja Dana policije ondašnji ravnatelj policije upitao me je pomalo sramežljivo «Bismo li mi … (čitaj: Muzej) možda mogli… Pa bilo bi dobro kad bismo …» «Što to?», zapitao sam ga. «…Pa kad bi Muzej pripremio neku izložbu». «A, to. Izvolite, ovo je prijedlog projekta izložbe». I pružio sam mu gotov sinopsis izložbe jer smo o njoj i mi već dobrano razmišljali. I nije trebalo dugo čekati. Brzo je odlučeno da izložba Muzeja policije u osnutku uđe u službeni protokol programa za obilježavanje Dana policije te 2003. godine.
Izložbu smo postavili na površini od 240 m² u predvorju zgrade MUP-a u Zagrebu. Prostor nije posebno velik, ali je uredan i reprezentativan s mramornim zidom ukrašenim državnim grbom i kipom sv. Mihaela. Na njezinu otvorenju prigodnom riječju nazočnima su se obratili tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i ministar kulture dr. Antun Vujić.
Izložba je koncepcijski bila zamišljena tako da počinje s izlošcima poklona koje smo dobili od policija stranih zemalja te izlošcima odora hrvatske policije (povijesne i današnje).
Muzejsku suradnju s kolekcionarima prikazali smo posredstvom izložaka naših kolega Davora Vizingera iz Policijske postaje Krk i Mate Samardžića iz Interventne policije iz Zagreba koji su izložili dijelove svojih kolekcija.
Tema Domovinskog rata posebno je značajna za hrvatsku policiju. No, na izložbi smo pokazali kako se s obzirom na prikupljenu muzejsku građu, i nemamo baš s čim osobito pohvaliti. Bio je to svojevrsni šok za posjetitelje iako je riječ o filozofiji muzejskog rada. O čemu se zapravo radi?
Muzeji nisu mjesta događanja povijesnih događaja, već mjesta čuvanja predmeta, njihove stručne obrade i izlaganja. Njihova građa je toliko bogata koliko su sudionici povijesnih događaja željni pomoći muzeju u njegovu radu. A našem muzeju su tek rijetki pojedinci poklonili znakovlje, fotografije ili druge artefakte iz tog razdoblja pa zato i ne čudi skromnost te kolekcije. Ali, ako ništa drugo, barem smo dobili obećanja da će nam se mnogi obratiti i pomoći u prikupljanju građe.
Kriminalistika je bila predstavljena s kriminalističkom identifikacijom, osobnim opisom, signaletičkom fotografijom i daktiloskopijom. Posebnu pozornost pobudilo je uzimanje otisaka prstiju koje smo posjetiteljima omogućili na posebnim DKT papirima, koji su im potom darivani za uspomenu.
Tijekom postavljanja izložaka kolega Davor Vizinger izložio je vrijednu kolekciju američkih i australskih policijskih šešira. Oboje smo dvojili u odluci bismo li izložili jedan poseban šešir. Poseban jer je riječ o šeširu policije Aljaske - na njemu je zlatni znak. Složili smo se da ga ne izložimo oku javnosti jer nikad se ne zna što komu može pasti na pamet. Ipak, nekoliko dana potom, izložba je već bila u tijeku, posjetila su nas trojica posjetitelja od kojih je jedan govori hrvatski s jakim engleskim naglaskom. Razgledavajući izložbu, osobito šešire, taj s engleskim naglaskom zamijeti i reče: «Da, izvrsno, ali nemate šešir policije Aljaske!». I sâm iznenađen, odlučim «zamjerku» reći Davoru pa on ipak odluči izložiti i taj šešir unatoč riziku. Kolekcionarska strast i ponos!
Tijekom priprema za izložbu pozvao me jedan od načelnika MUP-a da iz njegove sobe uzmem sve što želim za muzej. A bilo je tamo znakovlja policija iz različitih zemalja! Pozornost je privukla kolekcija znakovlja japanske policije. Da ne ispadnem pohlepan, odlučih se samo za ratnu zastavu hrvatske policije (što je svakako najvredniji poklon) s time da ću po ostalo doći nakon izložbe. Ostalo već pogađate. Izložbu su posjetili predstavnici japanskog veleposlanstva, a ljutio sam se sâm na sebe što na vrijeme nisam uzeo ono japansko znakovlje.
Ako tomu dodamo policijska vozila, oružje i različite izloške iz policijske prakse ili prikaze opasnosti rukovanja oružjem, promidžbene policijske filmove, brošure i letke, kovčežiće s čokoladicama sa znakom našeg muzeja, onda ne čudi zadovoljstvo posjetitelja, ali i stručne javnosti iskazano u Knjizi dojmova otvorenoj prigodom otvorenja prve izložbe. Unatoč neznatnoj promidžbi, izložbu je u dvanaest izložbenih dana posjetilo nešto manje od tisuću posjetitelja!
U nešto smanjenom opsegu izložba je postavljena i u Splitu povodom otvaranja I. policijske postaje. Na otvorenju postaje i izložbe govorili su ondašnji ministar Šime Lučin i župan Kruno Peronja.
Željko Jamičić, voditelj i viši kustos Muzeja policije
