Ove se godine navršava 31 godina od početka Domovinskog rata. U prvim ratnim mjesecima hrvatska policija bila je jedina organizirana snaga hrvatske države sposobna da se u tim okolnostima suprotstavi srpskom agresoru.
Tragediji u Borovu Selu prethodile su uspješne akcije pripadnika hrvatske specijalne policije protiv srpskih pobunjenika u Pakracu i na Plitvicama. Dok je te akcije hrvatska specijalna policija uspješno okončala, vrativši pakračku policijsku postaju i Nacionalni park Plitvice pod hrvatski nadzor, u Borovu Selu okolnosti su imale suprotan ishod.
Podsjetimo se slijeda zbivanja i neposredne povezanosti spomenutih događaja s masakrom u Borovu Selu. Na Plitvicama je hrvatska policija uhitila vođe srpske pobune iz Slavonije - Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Njihovo uhićenje bilo je okidač za eskalaciju srpske pobune u dijelu Hrvatske gdje su Srbi bili najbrojniji, odlično naoružani oružjem koje im je podijelila JNA i uz samu granicu sa Srbijom. Upravo u Borovu Selu, 31. ožujka 1991. godine, Srpsko nacionalno vijeće donosi odluku o pripajanju "Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem" Republici Srbiji, nakon čega Srbi iz tog i okolnih srpskih sela barikadama blokiraju Vukovar, a u Borovo Selo pristiže nekoliko stotina pripadnika paravojnih postrojbi iz Srbije.
Nemila događanja u Borovu Selu započela su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. patrolirajući cestom Borovo – Dalj, četiri su hrvatska policajca na ulazu u Borovo Selo primijetili izvješenu jugoslavensku zastavu pa su je pokušali skinuti i zamijeniti hrvatskom. Dok su postavljali hrvatsku zastavu, na njih se iz okolnih kuća zapucalo. Iako ranjeni, dvojica policajca uspjela su pobjeći, dok druga dvojica padaju u ruke srpskih pobunjenika.
Brzo se uspostavljaju pregovori o oslobađanju zarobljenih policajaca, ali neuspješno pa je odlučeno da se zarobljeni policajci oslobode policijskom akcijom. Na teren 2. svibnja oko podneva u Borovo Selo upućuju autobus i dva automobila s tridesetak pripadnika vinkovačke policijske uprave naoružanih automatskim naoružanjem. Ne sluteći kako je riječ o zamci, autobus ulazi u selo i stiže do središta mjesta gdje su ih u zasjedi dočekali domaći naoružani Srbi i dobrovoljci iz Srbije. Otvorena je žestoka vatra iz pušaka i snajpera s prigušivačima i tromblonskim minama. Unatoč iznenađenju u nastalim okolnostima, napadnuti su policajci uspjeli organizirati obranu, zauzevši neke čvrste zgrade. Uzvratili su paljbu, zatraživši pomoć koja je potom stigla iz Vinkovaca i Osijeka. Zbog postavljenih barikada, osječka jedinica nije uspjela ući u selo iz smjera Dalja. Dok je trajala žestoka borba između policajaca i pobunjenih Srba, predvođenih dobrovoljcima iz Srbije, iz smjera srpskog sela Trpinje novih je stotinjak naoružanih Srba pokušavalo opkoliti policajce iz Dalja, ali neuspješno. Vinkovačko pojačanje uspjelo je ući u selo, ali je upalo u zasjedu. Nakon trosatne neravnopravne borbe, preostali hrvatski policajci su se predali, a poginule i ranjene srpski su pobunjenici masakrirali i zvjerski premlaćivali do neprepoznatljivosti.
Pucnjava prestaje kad u selo ulazi oklopna kolona JNA sa sedam oklopnih transportera i uspostavlja „tampon zonu“. Uspostavom „tampon zone“, prekida se vatra i počinju pregovori u kojima je pripadnicima MUP-a dopušteno da u transporterima JNA iznesu tijela dvanaestorice poginulih i dvadesetak ranjenih suboraca, ali im nije dopuštena provedba istrage u selu.
Akcija u Borovu Selu okončana je s 12 mrtvih i 21 ranjenom osobom.
Hrvatski policajci ubijeni u srpskoj zasjedi u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine: